Damir Mulaomerović: Da li je Zlatan Ibrahimović izdajnik

Damir Mulaomerović, sada već bivši selektor košarkaške reprezentacije BiH, o svim dešavanjima u bh. selekciji osvrnuo se u intervjuu za zagrebačke Sportske novosti. Razovor prenosimo u cijelosti:

– Pokušavam razumjeti šta se sve događalo, pogotovo izvan terena, shvatiti taj medijski linč, hajku, međutim, ne mogu. Nije mi to jasno…

Krenuo je s terenom. Košarkom.

– Što se tiče terena, na kraju smo pobjedom kod Švedske pokazali timski duh, odigrali fantastičnu utakmicu, usprkos dvije katastrofalne ozljede, Buzin lom noge, pukla mu je tibia, te Gordićevu ozljedu u posljednjoj minuti kad je slomio ruku.

Onda se opet dotaknuo tribina, tribina u Stockholmu, gdje je BiH dijaspora uglavnom vrijeđala Damira Mulaomerovića.

– Sav taj folklor doista ne mogu razumjeti. Čak i dok smo bili na plus devet, imali smo negativnu energiju s tribina, vrijeđanje. Igračima nije bilo lako, vidjeli su i znali što se događa, pokušali su odigrati i zbog mene, a osjećam se ponosno što smo pobijedili. To nije bilo dovoljno, rezultatski smo dva puta dobili Švedsku, dva puta izgubili od Rusa, a i dalje mislim da smo – da smo bili pravi drugo poluvrijeme – u Tuzli mogli dobiti Rusiju. U Mejdanu je bila fantastična atmosfera, to je moj rodni grad, drago mi je zbog toga.

Rusi su dominirali kvalifikacijama.

– Nisu izgubili ni jednu utakmicu u pripremama. Dao sam ostavku – ponavljam, dao bih je i da smo prošli – da rasteretim te momke jer sam vidio da sam ja uzrok velikih problema.

Znao je u šta ulazi, moglo se to nazrijeti i prilikom procesa odabira selektora. Dio medija u BiH očito je od početka bio instrumentaliziran, povlačeći priče otprije 20 godina koje nemaju veze sa sadašnjošću…

– Mene su vodili sportski motivi, vidjevši potencijal jednog Nurkića, Teletovića, Renfroea, Gordića, i nisam pretpostavljao da će se stvari ovako odvijati. Ubacio sam šest debitanata, svi oni nemaju ni 21 godinu, ali niko sada ne govori o tome. Ti klinci bit će kapital za budućnost, oni su narasli u ovome, u ovim traumama i medijskoj hajci. Svi zajedno ćemo od toga profitirati. Vidjeli su ti klinci o kakvoj se priči radi. Svako malo osvane neki instruirani tekst. A ti ljudi, ne navijaju oni za mene, nego za reprezentaciju, to mi nije jasno…

Šta se tu zbiva, možda velik sukob Tuzle i Sarajeva?

– Ne, ne mislim da je to, ja s tim nemam veze, ušao sam u trakavicu. Sada se zaboravlja da su svi odbili klupu, Marković recimo, velika trenerska imena. Ostali smo Bajić i ja, a ja sam izabran. Onda Adamović nije htio doći pa smo zvali Pašalića, klub mu je zabranio. Onda je Renfroe došao s ozljedom, potvrdilo se tek kad smo napravili pritisak s mogućom kaznom, pa je otkazao u posljednji tren. Nismo imali vremena za novog Amerikanca, trebaju dva mjeseca da se to sredi, da političke strukture to odobre. I ni jednog trenutka nisam kukao, stavio sam Gegića, Zahiragića, Gajić je zabio ta dva penala u Stockholmu na kraju. Oni su htjeli biti tu.

Zaključak se može svesti u jednu rečenicu, nije patriotizam odazvati se, nego se i žrtvovati za reprezentaciju.

– Složio bih se. Vidio sam jednog Vučevića u Crnoj Gori, koji je fantastičan profesionalac, Bojan Bogdanović lider je Hrvatske, Timofej Mozgov fantastičan je u Rusiji. Imam osjećaj da i da sam ostvario sve četiri pobjede u ovoj grupi, opet ne bi valjalo samo zato što sam to ja. Šta god da sam napravio, ne bi bilo dobro. Bila mi je i čast i zadovoljstvo voditi reprezentaciju zemlje u kojoj sam se rodio, izaći u svom Mejdanu pred prijatelje i rodbinu, te se stvari ne mogu platiti novcem. Ko može uništiti moj ponos? Moji su motivi uvijek sportski, razloge za sve ostalo ne mogu shvatiti.

I stalno se vrtimo u krugu, o paušalnoj procjeni i etiketi “izdajice”, etiketi koja ga prati već više od 20 godina…

– Doista je teško, ja sam dao sve da napravim rezultat. Postoje ljudi koji su ulazili u analize, da nemamo akcije i sve skupa nije bilo lako, bilo mi je jako teško. Igračima također, sve su to proživljavali i oni…

Je li bio u prilici objasniti što se tada dogodilo, zašto je otišao igrati za Hrvatsku prije tih 20 godina?

– Izašao je jedan članak zašto sam otišao, ali tada to nikoga nije zanimalo.

U to vrijeme Savez BiH praktički nije ni postojao?

– Niti mi je bio upućen poziv, ali sada to više i nije važno. Vratio sam se voditi reprezentaciju i probati najbolje što mogu.

Jesu li doista tada iz BiH zvali Novosela, kako je to objavljeno ovih dana, pa je on rekao: “dat ćemo vam sve osim Mule”…

– Vjerojatno je bilo razgovora oko nekih igrača, ja nisam bio na takvom sastanku, moguće da jest. Ma, pazite, ja sam otišao trbuhom za kruhom. Kao da sada kažete, ne znam, da je Bogut izdajnik ili, još bolje, Zlatan Ibrahimović? To je dio ratne priče, aspekt tog vremena. A nakon 20 godina proživljavati takve stvari, da moja porodica to mora prolaziti, ne mogu prihvatiti i neću.

Je li mogao vjerovati svojim očima kad je vidio transparente na tribinama u Stockholmu?

– Bilo je to ispod razine i ne zaslužuje bilo kakav komentar. Ma, pazite, neki članovi UO, recimo, stanoviti gospodin Cvijić, sat vremena uoči naše utakmice izjavi da ja trebam otići, kao i neki članovi Saveza. A u tom trenutku mi još imamo izgleda proći. Samo se nadam da će sada neki ljudi, recimo, Sejo Bukva, glavni sekretar, nešto reći. O čemu se tu radi, Hronološki, što se sve događalo. Ja sam dao ostavku, to je moralni čin kada ne uspiješ…, rekao je Mulaomerović u intervjuu za Sportske novosti.